Logopedska terapija

Logopedska terapija

Logopedska terapija

Vrsta logopedske terapije ovisi o dobi djeteta te značajkama i stupnju njegovih teškoća. Upravo se zato može odvijati na manje ili više strukturiran način. Kod djece mlađe predškolske dobi terapija se uglavnom provodi kroz igru i bazira se na praćenju djetetovih interesa, dok se kod djece školske dobi najčešće provode organizirane aktivnosti s ciljem poticanja određenih vještina.

U terapiji se koriste brojna poticajna sredstva (različite igračke i didaktička sredstva, pomagala za terapiju izgovora, računalo, tablet…), ali se često rabe i materijali koje terapeuti samostalno ili u suradnji s djetetom izrađuju u svrhu prilagodbe djetetovim sposobnostima i interesima te razvijanja kreativnosti.

U našem kabinetu u radu s djecom s oralno-motoričkim teškoćama, povrh tradicionalnih auditivnih i vizualnih tehnika, primjenjujemo i elemente TalkTools terapije koja se bazira na stimulaciji taktilnog i proprioceptivnog sustava. Korištenjem tehnika oralno-motoričkog pozicioniranja potičemo oralnu svjesnost, pokretljivost, izdržljivost, brzinu, stabilnost te preciznost pokreta artikulatora, kao osnove za razvoj razumljivog govora i hranjenja.

Nastavljamo se kontinuirano educirati na području TalkTools tematike te proširivati znanja o tehnikama i problematici koja zahtijeva upotrebu istih. Navedeno ostvarujemo u suradnji s Centrom za razvojnu podršku Feralić kao zastupnicima za organizaciju i provedbu edukacija, pružanje individualnih supervizija za primjenu TalkTools metode te prodaju TalkTools pomagala.

Logopedska soba
Logopedska soba

Ono što je potrebno istaknuti, a vrijedi za sve dobne skupine je prilagođavanje djetetovim kapacitetima i potrebama te građenje vještina koje će ojačati djetetovo funkcioniranje u svakom okolinskom kontekstu. Kako bi se navedeno ostvarilo, uz mnoge druge stvari, važno je i uspostaviti siguran i podržavajući odnos na relacijama dijete – terapeut – roditelj.

Trajanje logopedske terapije ovisi o puno faktora, a neki od njih su:

  1. vrsta i stupanj teškoće
  2. prisutnost pridruženih (višestrukih) teškoća uz komunikacijska i jezično-govorna odstupanja (npr. intelektualno odstupanje, poremećaj pažnje, teškoće motoričkog i senzoričkog procesuiranja…)
  3. partnerstvo između roditelja i terapeuta, što podrazumijeva kvalitetnu komunikaciju i primjenu terapijskih metoda s djecom kod kuće uz prethodno savjetovanje terapeuta
  4. učestalost terapije te redovitost dolazaka na istu